Bombaški napad na AMIA
09:53 (UTC-3)
Bombaški napad na AMIA ili Atentat na AMIA (šp. Atentado a la AMIA) bio je teroristički napad na zgradu udruge Asociación Mutual Israelita Argentina (AMIA; Argentinsko-izraelska uzajamna udruga) koji se odigrao 18. jula 1994. u argentinskom glavnom gradu Buenos Airesu a u kojem je poginulo 85 ljudi.[3] Bio je najsmrtonosniji bombaški napad u argentinskoj historiji. Argentina je domovina 230.000 Jevreja,[4] čime ima najveću jevrejsku populaciju u Latinskoj Americi i šestu najveću na svijetu (ne računajući Izrael).[5]
Tokom godina, slučaj je obilježila nesposobnost i optužbe o zataškavanju. Svi optuženici u sklopu "mjesne povezanosti" (među njima i provincijska policija grad) su proglašeni da nisu krivi u septembru 2004. godine. Augusta 2005. federalni sudac Juan José Galeano, zadužen za slučaj, je optužen i uklonjen iz svoje pozicije zbog "ozbiljnih" nepravilnosti istrage.[6] Godine 2005. kardinal Jorge Mario Bergoglio, koji će kasnije postati papa Franjo, bio je prva javna ličnost koja je potpisala peticiju koja zahtijeva pravdu za žrtve bombaškog napada.[7]
Trinaesta obljetnica bombaškog napada je održana 18. jula 2007. godine. Uz međunarodne izložbe i ceremonije, radijske i televizijske stanice i policijski automobili širom Argentine su oglasile sirene u 9:53 sati, u vrijeme ovog bombaškog napada.[3]
Odgovornost
Odgovorni za napad ostaju nepoznanica. Tokom prve dvije dekade, argentinsko pravosuđe, Izrael i SAD za napad su prozvali Hezbolah odnosno indirektno i Iran, koji su negirali umješanost. Jedini dokaz za ovu vezu bio je iskaz trojice Iranaca za koje je u martu 2007. utvrđeno da su članovi MEK-a, kontroverzne disidentske organizacije čiji je cilj rušenje iranskog sistema.[8][9] Godine 2013. Iran i Argentina potpisali su memorandum razumijevanja sa svrhom učvršćivanja odnosa i provođenja zajedničke istrage. Alberto Nisman, argentinsko-jevrejski tužilac koji je 2006. službeno optužio Hezbolah i Iran, protivio se memorandumu i nastavio s prozivkama. Argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner je 2014. pred generalnom skupštinom UN-a održala govor u kojem je kazala da su istrage provedene od argentinske strane pokazale da Iran nije sudjelovao u bombardiranju, dodavši da su ranije argentinske optužbe "plod intenzivnog političkog pritiska nametnutog od strane SAD-a i Izraela":[10]
Moja zemlja, uz Sjedinjene Države, jedina je američka država koja je bila žrtva dva teroristička napada. Prvi je bio 1992. kada je izraelska ambasada dignuta u zrak, i dvije godine kasnije kada je zgrada Društva argentinsko-izraelskog prijateljstva (AMIA) dignuta u zrak. Ove godine je 20-godišnja obljetnica tog napada. Usudit ću se konstatirati pred ovom skupštinom i članovima porodica žrtava, koje su ovdje prisutne, da je vlada predsjednika Kirchnera učinila sve kako bi otkrila odgovorne za napad, i to ne samo otvaranjem starih obavještajnih arhiva već je i formirala vladin tim za istragu.
Budući da je 2006. pravosuđe moje zemlje optužilo iranske državljane da su uključeni u napad na AMIA, tražilo je suradnju Islamske Republike Iran u istrazi. Taj zahtjev ponovljen je 2007, dok 2010. Iran konačno nije pristao. Pristali su na bilateralni sastanak, na kome smo zajedno potpisali memorandum o suradnji pravosuđa. Zašto smo to uradili? Da bi optuženi iranski državljani koji žive u Teheranu mogli svjedočiti pred argentinskim sudom.
Što se dogodilo nakon što smo potpisali memorandum? Izgledalo je kao da su svi unutrašnji i vanjski demoni oslobođeni. Jevrejske institucije, koje su nas podržavale, odjednom su nam okrenule leđa. Kad je odlučeno da se provede memorandum, bili smo optuženi za suučesništvo s Iranom. Isto se dogodilo kad su lešinarski fondovi lobirali pred američkim Kongresom, tvrdeći kako smo mi partneri Islamske Republike, s tim što se Iran tada nije oslovljavao kao "Islamska Republika", već kao "Teroristička država Iran".
Lobirali su i na internetu, gdje su moju sliku stavljali pored slike predsjednika Ahmadinežada, kao da smo partneri. Ipak, ove sedmice smo saznali da se u Waldorf Astoriji, hotelu-simbolu ovog grada [New Yorka] održao sastanak šefa američkog Državnog sekretarijata i njegovog iranskog kolege. Ne kritiziramo to, štoviše, podržavamo sve što podrazumijeva dijalog. Međutim, voljeli bismo pitati one koji su pljuvali Iran i optuživali ga za terorizam – i to ne prije stotinu godina, već prošle godine – što li bi sada rekli?– Cristina Fernández de Kirchner, 24. 9. 2014[10]
Ovaj govor je cenzuriran i ignoriran kod zapadnjačkih masovnih medija.[11] U januaru 2015. godine, tužilac Nisman podnio je optužnicu Žalbenom sudu protiv tadašnje predsjednice, tvrdeći da je pokušala zataškati ulogu iranskih dužnosnika zbog ekonomskih interesa.[12] Samo četiri dana kasnije Nisman je pronađen mrtav u nerazjašnjenim okolnostima,[12] a u martu je Žalbeni sud odbacio optužbe protiv Kirchner.[12] Krajem iste godine proiransku predsjednicu zamijenio je proamerički i proizraelski političar Mauricio Macri, raskinuvši navedeni memorandum u prvim danima svog predsjedničkog mandata.[12] U martu 2016. Macri je izjavio da će njegova vlada nastaviti s istragom, a u decembru iste godine obnovljena je Nismanova optužnica protiv Kirchner čiji su advokati najavili žalbu.[13]
U popularnoj kulturi
- Anita, argentinski igrani film iz 2009. godine koji napad prikazuje iz perspektive djeteta
Povezano
- Bombaški napad na izraelsku ambasadu u Buenos Airesu
Izvori
- ↑ Caso AMIA: los fiscales dicen haber identificado al autor del atentado Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, Clarín 10. novembra 2005.
- ↑ Identificaron al terrorista suicida que voló la AMIA Arhivirano 2019-12-09 na Wayback Machine-u, La Nación 10. novembra 2005.
- ↑ 3,0 3,1 "AMIA Bombing Commemorated", Dateline World Jewry, World Jewish Congress, septembar 2007
- ↑ Congreso Judío Latinoamericano. „Comunidades judías latinoamericanas: Argentina” (španski). Arhivirano iz originala na datum 2015-01-08. Pristupljeno 21. decembra 2014.
- ↑ "Argentina marks 1994 bomb attacks", BBC News, 18. jula 2006
- ↑ „AMIA: destituyeron a Galeano” (španski). Clarín. 3. augusta 2005. Arhivirano iz originala na datum 27. juna 2006. Pristupljeno 18. jula 2006.
- ↑ „New pope has history of good relations with Jewish community”. The Times of Israel. Pristupljeno 4. februara 2015.
- ↑ Bruschtein, Julián (7. marta 2007). „D’Elía dice que dos testigos de la AMIA son “disidentes terroristas””. Buenos Aires: Página/12. Pristupljeno 18. jula 2017.
- ↑ Porter, Gareth (7. augusta 2013). „Indictment of Iran for ’94 Terror Bombing Relied on MEK”. New York: Inter Press Service (IPS). Pristupljeno 18. jula 2017.
- ↑ 10,0 10,1 UN (24. septembra 2014). „Argentina: Her Excellency Cristina Fernández de Kirchner, President”. New York: United Nations. Pristupljeno 18. jula 2017.
- ↑ „Media censor Argentina president's remarks at UN”. Tehran: Al-Alam News Network. 29. septembra 2014. Pristupljeno 18. jula 2017.
- ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 Goñi, Uki (26. marta 2015). „Appeals court dismisses Iran cover-up charges against Argentina president”. London: The Guardian. Pristupljeno 18. jula 2017.
- ↑ Politi, Daniel (29. decembra 2016). „Argentine Court Reopens Investigation of Ex-President in ’94 Bomb Case”. New York: The New York Times. Pristupljeno 18. jula 2017.