Deška brana

class=notpageimage|

Deška brana na karti Irana

Deška brana (perz. سد دز) je betonska lučna brana i derivacijska velika hidroelektrana na rijeci Dez u Iranu odnosno pokrajini Huzestan^[1].

Naziv

Projekt je prvotno imenovan prema vladaru M. Rezi Pahlaviju^[2], no nakon revolucije iz 1979. godine preimenovan je prema rijeci Dez^[3].

Lokacija

Glavni članak: Geografija Irana

Deška brana nalazi se u jugozapadnom Iranu, oko 20 km sjeveroistočno od gradova Dezfula i Andimeška na sjeveru pokrajine Huzestan^[1]. Podignuta je na rijeci Dez, najvećem pritoku najvodonosnije iranske rijeke Karun. Istjek Deza kreće se između 140 m³/s tijekom sušnih mjeseci odnosno 610 m³/s u vrijeme proljeća^[2], dok najveća pretpostavljena granica u poplavnom petogodišnjem razdoblju iznosi 4337 m³/s odnosno 9169 m³/s za tisuću godina^[4]. Umjetno jezero Dez koje je nastalo podizanjem brane karakteristično je po lijevkastom obliku na južnom dijelu odnosno vijugastom na sjevernom. Obližnje planine Tangevan i Šadab pod čijim je liticama brana izgrađena dijelom su planinskog lanca Zagros.

Izgradnja

Brana je građena između 1959. i 1962. godine pod vodstvom talijanskog konzorcija Impregilo i sve do konca 1960-ih godina bila je najveći razvojni projekt u Iranu^[3]. Ostali važni sudionici u dobavi opreme bili su njemački Siemens i japanski Hitachi, a izgradnja je financirana zajmom od 42 milijuna USD kojeg je iranskoj vladi odobrila Svjetska banka.

Glavna tehnička karakteristika brane Dez jest lučni dizajn^[1] odnosno betonska ljuska duljine 212 m^[3]. Debljina brane na vrhu iznosi 5,4 m odnosno 27 m kod temelja, a zapremnina joj je 495.000 m³^[3]. Nakon što je puštena u promet 1963. godine visinom od 203 m^[2] postala je jednom od pet najviših svjetskih brana, a status najviše brane u zemlji zadržala je sve do 2004. godine kada je podignuta brana Karun-3.

Upotreba

Deška brana ima trostruku namjenu i koristi se za kontrolu poplava, navodnjavanje i proizvodnju električne energije^[5]. Osam Francisovih turbina pojedinačne snage od 65 MW (520 MW ukupno^[1]) godišnje proizvede oko 1783 GWh električne struje^[1]. Vodospremnikom Dez navodnjava se oko 100.000 ha poljoprivrednih zemljišta u Huzestanu^[2], a površina porječja uzvodno od brane jest 17.372 km²^[6]. Preljev se kontrolira pomoću dvije ustave promjera 13,5 odnosno 14 m sa segmentnim zapornicama ukupnog kapaciteta od 600 m³/s^[1].

Veze

Popis iranskih brana
Popis iranskih hidroelektrana

Izvori

Bilješke

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 KHPIMC: Dez Dam (2012.)
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 Gaube, Heinz (15.12.1982.)
↑ ^3,0 ^3,1 ^3,2 ^3,3 Britannica: Dez Dam (2012.)
↑ Heidari, Ali (20.1.2010.), str. 66.
↑ Farnood Vahdat, Seyed; Sarraf, Amirpouya; Shamsnia, Amir; Shahidi, Naeem (2010.), str. 163.
↑ Jahani, A. (kol. 1992.), str. 219.

Citirane stranice

Službene stranice (KHPIMC)

(en)(fa) KHPIMC (2012.). The Dez Dam, Samples of the Works. Ahwaz: The Khuzistan Hydro Powerplants Installation Maintenance Company.

Enciklopedije

(en) Gaube, Heinz (15. prosinca 1982.). Āb-e Dez, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
(en) Britannica (2012.). Dez Dam, Encyclopædia Britannica. Chicago, Illinois: Encyclopædia Britannica, Inc., ISBN 9781593393106, OCLC 71783328.

Studije

(en) Farnood Vahdat, Seyed; Sarraf, Amirpouya; Shamsnia, Amir; Shahidi, Naeem (2011.). Prediction of monthly mean Inflow to Dez Dam reservoir using time series models (Box-Jenkins), International Proceedings of Computer Science and Information Technology XII. Singapore: IACSIT Press, ISSN 2010-4618.
(en) Heidari, Ali (20. siječnja 2009.). Structural master plan of flood mitigation measures IX. 1. Göttingen: Natural Hazards and Earth System Sciences, ISSN 1561-8633.
(en) Jahani, A. (kolovoz 1992.). Calculating the suspended sediment load of the Dez River, Erosion and Sediment Transport Monitoring Programmes in River Basins CCX. Oslo: International Association of Hydrological Sciences.