Günter Grass
Günter Grass | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 16. listopada 1927. Gdańsk, Poljska (tada Slobodni Grad Danzig) |
Smrt | 13. travnja 2015. Lübeck, Njemačka |
Nacionalnost | njemačko |
Obrazovanje | |
Zanimanje | romanopisac, pjesnik, dramski pisac, kipar, dizajner |
Opus | |
Književni pravac | postmodernizam (Vergangenheitsbewältigung) |
Znamenita djela | |
| |
Inspiracija | |
Od
| |
Na
| |
Potpis | |
Ginter Vilhelm Gras (nem. Günter Wilhelm Grass, Gdanjsk, Poljska, 16. oktobra 1927 - Libek, Njemačka, 13. aprila 2015) je nemački književnik. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1999. godine. Njegovo najpoznatije delo, Limeni doboš, pripada žanru magičnog realizma. Njegova dela često imaju snažnu socijalistički orijentisanu političku dimenziju.
Život
Ginter Gras je rođen u Dancigu (današnji Gdanjsk u Poljskoj) 16. oktobra 1927. godine, u porodici Vilija Grasa, nemačkog protestanta i Helene Knof Gras, katolkinje poljskog porekla. Gras je vaspitavan u duhu katoličanstva. Njegovi roditelji su u tadašnjoj gradskoj opštini Langfur posedovali piljarnicu i stan. Ima sestru koja je rođena 1930. godine.
Gras je u rodnom gradu završio osnovnu školu i gimnaziju. Volontirao je u podmorničkoj službi kako bi "izašao iz skučenosti koju je kao mladić osećao u roditeljskom domu". Godine 1942. pristupio je Rajsarbajtdinstu, a novembra 1944. Vafen SS-u. Gras se borio u Desetoj SS tenkovskoj diviziji Frundsberg od februara 1945. do 20. aprila 1945. godine kada je ranjen i prebačen u američki logor za ratne zarobljenike.
Od 1946. do 1947. godine radio je u rudniku i učio kamenorezački zanat. Nekoliko godina je studirao skulpturu i grafiku, prvo na Dizeldorfskoj umetničkoj akademiji, a zatim na Berlinskom fakultetu umetnosti. Pored toga bavio se pisanjem i često je putovao. Oženio se 1954. godine i od 1960. živi u Berlinu. Razveo se 1978. i ponovo se oženio naredne godine. Od 1983. do 1986. bio je na čelu Berlinske akademije umetnosti.
Gras je bio veliki pristalica Socijaldemokratske partije Nemačke. Kad je 2006. godine, posle decenija prikrivanja istine, priznao da je kao mladić poslednjih nekoliko meseci Drugog svetskog rata bio u elitnim nacističkim SS jedinicama, bilo je predloga da mu se Nobelova nagrada oduzme, što naravno nije moguće.
Stvaralaštvo
Ginter Gras je široj čitalačkoj publici poznat kao autor romana Limeni doboš (Die Blechtrommel), objavljenog 1959. godine (po knjizi je snimljen film 1979). Zatim su usledila dela Mačka i miš (Katz und Maus, 1961), pa Pseće godine (Hundejahre, 1963), koja zajedno sa Limenim dobošem čine "Dancig trilogiju". Zajednička nit koja ih povezuje tiče se uspona nacizma i ratnog iskustva u jedinstvenoj kulturnoj sredini Danciga i ušća Visle. Roman Pseće godine, koji mnogi smatraju nastavkom Limenog doboša, opisuje prostorno izmešane etnicitete i složenu istorijsku pozadinu.
Gras je dobio mnoštvo međunarodnih nagrada, a 1999. godine primio je najviše književno priznanje: Nobelovu nagradu za književnost. Njegova književnost se obično svrstava u umetnički pokret Vergangenheitsbewältigung, što grubo prevedeno znači "sporazumevanje sa prošlošću".
Gras se 2002. godine vraća u sam vrh svetske knjiženosti knjigom Hodom raka (Im Krebsgang). Ova novela, čiji se glavni likovi prvo pojavljuju u Mački i mišu, smatra se Grasovim najuspešnijim delom.
Godine 2006. objavio je autobiografiju pod naslovom Ljušteći luk (Beim Häuten der Zwiebel).
Najvažnija dela
- Die Vorzüge der Windhühner (poems, 1956)
- Die bösen Köche. Ein Drama (play, 1956)
- Hochwasser. Ein Stück in zwei Akten (play, 1957)
- Onkel, Onkel. Ein Spiel in vier Akten (play, 1958)
- Danziger Trilogie
- Die Blechtrommel (1959)
- Katz und Maus (1961)
- Hundejahre (1963)
- Gleisdreieck (poems, 1960)
- Die Plebejer proben den Aufstand (play, 1966)
- Ausgefragt (poems, 1967)
- Über das Selbstverständliche. Reden - Aufsätze - Offene Briefe - Kommentare (speeches, essays, 1968)
- Örtlich betäubt (1969)
- Aus dem Tagebuch einer Schnecke (1972)
- Der Bürger und seine Stimme. Reden Aufsätze Kommentare (speeches, essays, 1974)
- Denkzettel. Politische Reden und Aufsätze 1965-1976 (political essays and speeches, 1978)
- Der Butt (1979)
- Das Treffen in Telgte (1979)
- Kopfgeburten oder Die Deutschen sterben aus (1980)
- Widerstand lernen. Politische Gegenreden 1980–1983 (political speeches, 1984)
- Die Rättin (1986)
- Zunge zeigen. Ein Tagebuch in Zeichnungen (1988)
- Unkenrufe (1992)
- Ein weites Feld (1995)
- Mein Jahrhundert (1999)
- Im Krebsgang (2002)
- Letzte Tänze (poems, 2003)
- Beim Häuten der Zwiebel (2006)
- Dummer August (poems, 2007)
Vanjske veze
- Biografije nobelovaca - Ginter Gras (en) (fr) (de) (sv)
- p
- r
- u
1901. Sully Prudhomme • 1902. Theodor Mommsen • 1903. Bjørnstjerne Bjørnson • 1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre • 1905. Henryk Sienkiewicz • 1906. Giosuè Carducci • 1907. Rudyard Kipling • 1908. Rudolf Eucken • 1909. Selma Lagerlöf • 1910. Paul von Heyse • 1911. Maurice Maeterlinck • 1912. Gerhart Hauptmann • 1913. Rabindranath Tagore • 1915. Romain Rolland • 1916. Verner von Heidenstam • 1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan • 1919. Carl Spitteler • 1920. Knut Hamsun • 1921. Anatole France • 1922. Jacinto Benavente • 1923. William Butler Yeats • 1924. Władysław Reymont • 1925. George Bernard Shaw
1926. Grazia Deledda • 1927. Henri Bergson • 1928. Sigrid Undset • 1929. Thomas Mann • 1930. Sinclair Lewis • 1931. Erik Axel Karlfeldt • 1932. John Galsworthy • 1933. Ivan Bunjin • 1934. Luigi Pirandello • 1936. Eugene O'Neill • 1937. Roger Martin du Gard • 1938. Pearl S. Buck • 1939. Frans Eemil Sillanpää • 1944. Johannes Vilhelm Jensen • 1945. Gabriela Mistral • 1946. Hermann Hesse • 1947. André Gide • 1948. Thomas Stearns Eliot • 1949. William Faulkner • 1950. Bertrand Russell
1951. Pär Lagerkvist • 1952. François Mauriac • 1953. Winston Churchill • 1954. Ernest Hemingway • 1955. Halldór Laxness • 1956. Juan Ramón Jiménez • 1957. Albert Camus • 1958. Boris Pasternak1 • 1959. Salvatore Quasimodo • 1960. Saint-John Perse • 1961. Ivo Andrić • 1962. John Steinbeck • 1963. Jorgos Seferis • 1964. Jean-Paul Sartre2 • 1965. Mihail Šolohov • 1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs • 1967. Miguel Ángel Asturias • 1968. Yasunari Kawabata • 1969. Samuel Beckett • 1970. Aleksandar Solženjicin • 1971. Pablo Neruda • 1972. Heinrich Böll • 1973. Patrick White • 1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson • 1975. Eugenio Montale
1976. Saul Bellow • 1977. Vicente Aleixandre • 1978. Isaac Bashevis Singer • 1979. Odiseas Elitis • 1980. Czesław Miłosz • 1981. Elias Canetti • 1982. Gabriel García Márquez • 1983. William Golding • 1984. Jaroslav Seifert • 1985. Claude Simon • 1986. Wole Soyinka • 1987. Joseph Brodsky • 1988. Naguib Mahfouz • 1989. Camilo José Cela • 1990. Octavio Paz • 1991. Nadine Gordimer • 1992. Derek Walcott • 1993. Toni Morrison • 1994. Kenzaburō Ōe • 1995. Seamus Heaney • 1996. Wisława Szymborska • 1997. Dario Fo • 1998. José Saramago • 1999. Günter Grass • 2000. Gao Xingjian
2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul • 2002. Imre Kertész • 2003. J. M. Coetzee • 2004. Elfriede Jelinek • 2005. Harold Pinter • 2006. Orhan Pamuk • 2007. Doris Lessing • 2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio • 2009. Herta Müller • 2010. Mario Vargas Llosa • 2011. Tomas Tranströmer • 2012. Mo Yan • 2013. Alice Munro • 2014. Patrick Modiano • 2015. Svetlana Aleksijevič • 2016. Bob Dylan • 2017. Kazuo Ishiguro • 2018. Olga Tokarczuk3 • 2019. Peter Handke • 2020. Louise Glück • 2021. Abdulrazak Gurnah • 2022. Annie Ernaux • 2023. Jon Fosse