Gadr-110
Gadr-110 | |
---|---|
Vrsta | Balistički projektil srednjeg dometa (MRBM) |
Država porijekla | Iran |
Historija uporabe | |
U službi | 2005. |
Historija proizvodnje | |
Proizvođač | Industrijska Grupa Hemat |
Razdoblje proizvodnje | 2005.-danas |
Karakteristike | |
Bojeva glava | Jedna |
Domet | 2500 – 3000 km[1] |
Pogonsko gorivo | Prvi stupanj tekuće, drugi stupanj kruto |
Gadr-110 je balistički projektil srednjeg dometa (MRBM), projektiran i razvijen u Iranu. Projektil ima domet 2500 – 3000 km[1]. Oružane snage Irana objavile su detalje 2005. prilikom vojne parade kojom je obilježen kraj Iransko-iračkog rata[2].
Projektil Gadr-110 je unaprijeđena verzija Šahaba-3A, koji je poznat i kao Gadr-101. Pretpostavlja se da ima prvi stupanj koristi tekuće pogonsko gorivo, dok drugi stupanj koristi kruto pogonsko gorivo[2] što povećava domet na preko 2000 km.
Karakteristike Gadr-110 projektila su veće manevarske sposobnosti i kraće vrijeme pripreme od Šahaba-3. Vrijeme postavljanja projektila u aktivno stanje je 30 minuta, dok kod starijih modela poput Šahaba-3 iste pripreme straju više sati. Projektil je u potpunosti razvijen u Iranu, u strogo čuvanom raketno-industrijskom kompleksu Hemat[3].
Veze
- Oružane snage Irana
- Šahab-3
- Fadžr-3
- Ašura
- Sajdžil
Izvori
- p
- r
- u
- Araš
- Falak-1
- Falak-2
- Fadžr-1
- Fadžr-3
- Fadžr-5
- Ogab
- Samid
- Šahin-1
- Šahin-2
- Nazeat
- Tondar-69
- Zelzal-1
- Zelzal-2
- Zelzal-3
- Fateh-110
- Fateh-313
- Kijam-1
- Šahab-1
- Šahab-2
- Šahab-5***
- Kovsar***
- Šahab-6***
- Halidž-e Fars
- Behar*
- Kader
- Kovsar
- Nasr-1
- Nur
- Rad
- Sadid-1
- Zafar
- Bavar 373**
- Ja-Zahra
- Kaem
- Mersad
- Misag-1
- Misag-2
- Rad
- Sajad-1
- Sajad-2
- Šahab-Takeb
- Dehlavije
- Rad
- Sadid-1
- Saege
- Tondar
- Tovsan
- Tufan
- Ja-Ali
- Meškat**
- Sumar
- Asre-67
- Bina
- Sadid-1
- Satar
- Šafak
- Šahin-3
- Fakur-90
- Fater
- Sajdžil
- Kavošgar-A
- Kavošgar-B
- Kavošgar-1
- Kavošgar-C
- Kavošgar-D
- Safir
- Simorg**
- Koknus**