Islamska zajednica Bosne i Hercegovine u NDH

Islamska vjerska zajednica u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu je nakon uspostave NDH zauzela lojalan stav prema ustaškoj državi, što je najviše demonstrirao sam tadašnji reis-ul-ulema Fehim Spaho. Ipak, čim su počeli masovni progoni Srba po Bosni, muslimanski vjerski velikodostojnici i ugledni građani organizovali su potpisivanje rezolucija po većim gradovima Bosne i Hercegovine, kojima se osuđuju ustaška zvjerstva i zahtijeva njihovo obustavljanje.[1]

Dana 12. listopada 1941. godine pojavila se rezolucija koju je potpisalo oko sto sarajevskih muslimana sačinjena na prijedlog glavnog odbora "El Hidaje", društva islamske uleme. Rezolucija konstatuje teško stanje muslimana u Bosni i Hercegovini, osuđuje nasilja prema Srbima i Židovima, odbacuje odgovornost muslimana za počinjena zlodjela i istovremeno osuđuje one muslimane - "neodgovorne elemente", koji su učestvovali u nasiljima. Potpisnici Rezolucije formulisali su na kraju zahtjeve, među kojima su najvažniji: uspostavljanje "sigurnosti života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika", kao i da ubuduće spriječe "ma kakve akcije koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu".[2] No, od ove i sličnih rezolucija nije bilo niti njihovim potpisnicima velike štete, niti Srbima neke koristi.[3]

Kada su ubrzo počeli masovni pokolji muslimana od četnika u istočnoj Bosni, većina uleme (muslimanskih vjerskih poglavara) se počela udaljavati od ustaša, ali istovremeno približavati okupatoru, tražeći od njega zaštitu za muslimanski narod. Konzervativni kao i njihove katoličke i pravoslavne kolege, imami nisu ni pomišljali da se uključe u narodnooslobodilački pokret, kojeg su smatrali bezbožničkim. Mnogi imami bili su zapovjednici od okupatora naoružane seoske Muslimanske milicije, a uzeli su i vidnog učešća u formiranju 13. SS "Handžar" divizije u proljeće 1943. Populisanju ove divizije među ulemom doprinijela je i posjeta velikog muftije jerusalemskog El-Huseinija Sarajevu, travnja 1943., koji je tom prilikom islamske vjerske prvake uvjeravao u neophodnost stvaranja ove divizije.[3]

Izvori

  1. MUSLIMANSKE REZOLUCIJE 1941. GODINE
  2. Istorijska čitanka, Drugi svetski rat[mrtav link]
  3. 3,0 3,1 Uloga Crkve Arhivirano 2007-08-12 na Wayback Machine-u (leksikon-yu-mitologije)

Vidi još

Vanjske veze

  • MUSLIMANSKE REZOLUCIJE 1941. GODINE
  • p
  • r
  • u
Sukobljene
strane
Wehrmacht   Italijani (do 1943.)   Bugari (do 1944.)   Ustaše i Domobrani   Nedićevci i Ljotićevci   Četnici ili JVuO (počeli kao Saveznici)   Slovenski domobrani   Balisti
Vođe
i vojskovođe
Tok rata

Ratni zločini
(spisak osuđenih)
Jasenovac   Sajmište   Banjica   Jadovno   Jajinci   Topovske šupe   Stara Gradiška   Šabac   Niš   Lepoglava   Jastrebarsko
Blagaj   Vrginmost   Drvar   Grahovo   Glina   Skela   Šabac   Kraljevo   Kragujevac   Valjevo   Novi Sad   Drakulić   Zabiokovlje   Imotski-Ljubuški   Gata   Prozor   Bijelo Polje   Priboj-Pljevlja-Čajniče-Foča   Vranić   Rača   Drugovac   Blajburg