Klement VII.
Klement VII. Clement septimus | |
---|---|
Pravo ime | Giulio di Giuliano de' Medici |
Papinstvo počelo | 19. novembar 1523. |
Papinstvo završilo | 25. septembar 1534. |
Prethodnik | Hadrijan VI. (1522 - 1523.) |
Nasljednik | Pavao III. (1534-1549.) |
Rođen | 26. maj 1478. Firenca, Republika Firenca |
Umro | 25. septembar 1534. [1] Rim, Papinska država |
Ostali pape imena Klement |
Klement VII. (Firenca, 26. maj 1478. - Rim, 25. septembar 1534.) bio je 219 papa od 19. novembra 1523. do 25. septembra 1534.[2]
Klement VII. pravim imenom Giulio di Giuliano de' Medici, bio je drugi papa iz dinastije Medici, nakon bratića Lava X. - tako da su medičejci obilježili quattrocento Italije i svijeta.
Biografija
Giulio di Giuliano rođen je mjesec dana nakon što je njegov otac Giuliano de' Medici, ubijen u zavjeri. Kako mu je rano umrla i majka, brigu o njemu preuzeo je očev brat Lorenzo il Magnifico na čijem je dvoru odgojen uz najveće umove renesansne toga doba. Iako njegovi roditelji nisu bili formalno vjenčani, njegov bratić Giovanni di Lorenzo, proglasio je tu vezu legalnom, pa je tako on postao legalni potomak loze Medici, na taj način i on je mogao postati visoki crkveni prelat. Giulio je ušao u Malteški viteški red i postao prior njihova samostana u Capui, nakon ustoličenja bratića Lava X. za papu (1513–21), postao je jedan od najmoćnijih prelata u Vatikanu - njegova desna ruka. Odmah po svom ustoličenju (9. mart 1513.) - Lav X. imenovao ga je kardinalom đakonom rimske bazilike Santa Maria in Domenica i postavio za nadbiskupa Firence (9. maja 1513.). Nakon Firence Giulio je bio biskup Albije (1513 - 1515), nadbiskup Narbonne (od 1515.), apostolski administrator biskupije Albenga (1517 - 1518), biskup Bologne (1518), apostolski administrator biskupije Embrun (1518), apostolski administrator biskupije Ascioli Piceno (1518), biskup Egera (1520-1523) i apostolski administrator biskupije Worcester (1521 - 1522)
Pontifikat
Giulio di Giuliano izabran je za papu na konklavi 18. novembra 1523. nakon kratkog pontifikata pape Hadrijana VI. [1]Svo vrijeme svog pontifikata Klement VII. se trudio ojačati Papinsku državu, lavirajući između francuskog i španjolskog utjecaja na apeninske prilike, istovremeno je nastojao i ojačati poziciju svoje porodice Medici.
Klement VII. između francuskog i španjolskog uticaja
Od 1521. otpočeli su sukobi u Sjevernoj Italiji između Karlo V. cara Svetog Rimskog Carstva i francuskog kralja Franje I.. oko prevlasti. Isprava je papa Klement VII, nastojao biti neutralan, ali se postepeno priklonio više Karlu V. Kad su 1526. španjolci zarobili Franju I., Klement radi veliki obrat, prekida savez sa Karlom V. i postaje saveznik Francuza, ušavši u njihov Savez Cognac (Lega di Cognac) zvan i Druga sveta liga, zajedno s Mletačkom republikom i Engleskom. Karlo V. odgovorio je energično i uz pomoć plaćeničke vojske zauzeo Rim 1527. Papa se zabarikadirao u utvrdu Sant'Angelo, iz koje je 7 mjeseci pregovarao o uvjetima primirja i svoje slobode, dok su plaćenici pljačkali i ubijali stanovništvo Rima. Pristao je platiti ogromnu sumu od 60,000 dukata za svoju slobodu[2], uz prepuštanje Parme, Piacenze, Civitavecchije i Modene Svetom Rimskom Carstvu (Španjolci su zauzeli jedino Modenu). Metež u Rimu, iskoristili su njegovi nominalni saveznici Venecijanci i zauzeli posjede Papinske države Cerviju i Ravennu, a kondotjer Sigismondo Malatesta, je preoteo Rimini. Klement je prerušen u trgovca uspio pobjeći iz Rima do Orvieta, odakle se prebacio u sigurniji Viterbo. U opustošeni i raseljeni Rim se vratio tek u oktobru 1528.[2]
Kaos u Rimu iskoristili su i republikanci u Firenci medičejski neprijatelji, koji su ih protjerali iz grada i preuzeli vlast. U junu 1529. francuski kralj Franjo I. i car Svetog Rimskog Carstva potpisali su mirovni sporazum u Barceloni. Papinskoj državi vraćena je većina gradova, čak je Karlo V. pristao vratiti Medicije na vlast u Firenci. Međutim firentinska republikanska vlada i vojska nisu se hjeli predati, ali su nakon jedanaest mjeseci opsade i izdaje profesionalnih vojnika ipak kapitulirali 1530. Nakon toga je Klement VII. instalirio svog nezakonitog sina Alessandra kao vojvodu u Firenci. Poslije tih događaja papa Klement slijedio je pokorno politiku cara, Karla V, tome je pridonio i neuspjeh francuskog kralja Franjo I. da istjera aragonce iz Napulja, zbog tog je Klement i formalno obnovio svoje savezništvo sa Svetim Rimskim Carstvom 24. februara 1530. u Bologni, tad je Klement u znak mira svečano okrunio Karla V.[2]
Klement VII protestantska reformacija i raskol sa Engleskom
Karlo V. htio je da Klement energičnije nastupi protiv njemačke reformacije, i sazive jedan koncil na tu temu, međutim Klement nije ništa poduzeo. Njegova ovisnost o Karlu V. vodila je neizravno i do raskola sa Engleskom. Oglušio se na zahtjev kralja Henrika VIII. da poništi njegov brak sa Katarinom Aragonskom, koja mu nije mogla roditi muškog potomka. Henrik je odlučio ignorirati papino odbijanje te se 25. januara 1533. oženio sa Anom Boleyn, postavivši prethodno za canterburyijskog nadbiskupa sebi odanog Thomasa Cranmera koji je pristao obaviti vjenčanje. Nakon tog je Klement ekskomunicirao Henrika, a ovaj je nakon tog sazvao parlament u kojem je izglasan Zakon o supremaciji (Act of Supremacy), 1534.), prema kojem se na čelu države i engleske crkve, nalazi kralj. Nakon raskola s Rimom i osamostaljenja Anglikanske crkve raspustio je sve katoličke samostane i konfiscirao njihovu imovinu.
Smrt
Nekoliko dana prije svoje smrti Klement je naručio doslikavanje svoda Sikstinske kapele od Michelangela svog prijatelja iz djetinstva (zajedno su odrasli na Lorenzovom dvoru) on je trebao naslikati fresku Posljednji sud, posao oko tog naslijedio je njegov nasljednik Pavao III..
Papa Klement VII nenadano je umro 25. septembra 1534. od trovanja gljivama, pokopan je u crkvi Santa Maria sopra Minerva, pored svog bratića Lava X..
Izvori
Eksterni linkovi
- Biografija pape Klementa VII., na portalu treccani.it (it)
- Klement VII. na portalu Katolička enciklopedija (en)
Rimokatoličke crkvene titule | ||
---|---|---|
Prethodi: Hadrijan VI. | Papa 1523.-1534 | Slijedi: Pavao III. |
- p
- r
- u
sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. •
Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks III. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks IV. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I • Martin I • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II • Grgur III • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III •
Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV • Sergije II • Lav IV • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. •
Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII.
Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo