Plinara Hasanpaşa

Hasanpašina plinara (turski: Hasanpaşa Gazhanesi, također poznata kao Kadıköy Gazhanesi ili Kurbağalıdere Gazhanesi), danas poznata kao Plinara muzej (Müze Gazhane), bila je plinara za proizvodnju ugljenog plina u Istanbulu, Turska. Izgrađena 1892. godine, preuređena je u umjetnički, kulturni centar i tehnološki muzej 2021. godine.

Industrijska koksna peć plinare Hasanpaşa (2021.).

Povijest

Hasanpašin plinara, danas Plinara muzej (turski: Müze Gazhane) nalazi se u ulici Kurbağalıdere 125 u četvrti Hasanpaşa u okrugu Kadıköy u Istanbulu, Turska.[1]

Izgrađen je 1892. godine za vrijeme Osmanskog Carstva kako bi zadovoljio potrebe za ugljenim plinom i električnom energijom u Anatolskom dijelu Istanbula.[2][3] U to je vrijeme bila jedna od četiri plinare u Istanbulu, ostale su bile u Dolmabahçeu, Yedikule i Kuzguncuk. Osvjetljenje istanbulske anatolske strane provodi se od 1860-ih plinom iz plinarne Kuzguncuk. Kako je to postalo nedostatno, planirana je izgradnja nove plinare. Dana 28. srpnja 1891., 50-godišnja koncesija (ugovor) dodijeljena je osmanskom udruženom poduzeću "Rasvjeta na plin i struju" za opsluživanje okruga Kadıköy, Üsküdar i Anatolijska strana s rasvjetom i grijanjem na ugljeni plin. Ugovor je potpisan između inženjera Anatolija Barcila koji predstavlja željeznog industrijalca iz Pariza Charlesa Georgesa i gradonačelnika Rıdvan Pashe koji predstavlja Otomansku državu.[4][5] Arhitekt-izvođač Guglielmo Semprini započeo je izgradnju plinare 1. kolovoza 1891. [5] Plinara je puštena u rad 1892. pod vodstvom "Üsküdar-Kadıköy Gaz Şirket-i Tenviriyesi" ("Üsküdar-kadıköy kompanije za plin" ). Smješten u blizini potoka Kurbağalıdere u Kadıköyu, ugljen je dovožen preko potoka, transportiran do plinare željeznicom i prerađen u ugljeni plin. Plinara, nazvana "Kurbağalıdere" ili "Kadıköy", te kasnije je nazvana Hasanpašina plinara zbog svoje lokacije.[6]

Plinara je neprekidno radila do Prvog svjetskog rata. Njegova proizvodnja plina povremeno je prekidana tijekom i nakon rata. U vrijeme nestašice ugljena, ložio je maslinovo jamu kako bi spriječio prekid opskrbe plinom.[4] Nastavio je funkcionirati i tijekom republikanske ere. U listopadu 1924., godinu dana nakon osnutka Republike, turska vlada je produžila koncesiju s "Üsküdar-Kadıköy plinskoj kompaniji" na još 50 godina. Ugovor je potpisao gradonačelnik Emin u ime vlade i člana uprave kompanije Arifa Hilmeta. Tvrtka, koja vodi plinaru Yedikule, kupila je "Üsküdar-Kadıköy plinsku kompaniju" 1926., i nastavio kao "İstanbul Havagazı ve Elektrik Teşebbüsatı Sanaiye Türk Anonim Şirketi" ("Istanbulski plinsko i električno industrijsko poduzeće").[4]

Između 1938. i 1944. plinara Kadıköy nastavila je samostalno postojati. Radio je pod krovom tvrtke "Istanbul Elektrik, Tramvay ve Tüne Şirketi, IETT" ("Istanbulska električna, tramvajska i žičarna tvrtka") između 1945. i 1993.[4]

Plinara je prestala s radom 13. lipnja 1993. godine zbog smanjenja potražnje za plinom nakon puštanja u upotrebu zemnog plina.[7]

Projekt obnove

Nakon zatvaranja plinare, İETT je njeno zemljište koristio kao skladište, garažu, odlagalište, smetljište i skladište ugljena. Godine 1994. odlučeno je rastaviti preostale dijelove konstrukcije. Rušenje je spriječeno otporom stanovnika i podrškom nevladinih udruga. Plinara je proglašena zaštićenim područjem.[6][8]

Neprofitna organizacija "Gazhane Çevre Gönüllüleri" ("Ekološki volonteri plinare") počela se organizirati 1996., a pretvorila se u zadrugu 1998. Volonteri su zatražili transformaciju plinare u kulturni centar. Do 2009. na mjestu je održano osam festivala. Besplatni festivali sastojali su se od izložbi, glazbenih koncerata, plesnih i kazališnih predstava.[9][10]

Projekt restauracije pripremilo je Istanbulsko tehničko sveučilište (İTÜ) između 1998. i 2001. Nakon odobrenja projekta od strane Konzervatorskog odbora 2014., gradska općina Istanbul objavila je pozive za natječaj 8.1.2014. Odgovornost za nadzor i vođenje projekta bila je Katedra za povijest arhitekture i restauraciju Arhitektonskog fakulteta İTÜ.[11]

Radovi na obnovi započeli su 7.3.2014., a dovršeni su u 2021. s dvije godine zakašnjenja.[12]

Plinara muzej

Logo muzeja
Logo muzeja

Zgrada je otvorena kao novi kulturni i umjetnički centar Istanbula 9. srpnja 2021. pod nazivom "Müze Gazhane" ("Plinara muzej").[12] To je muzej znanosti i tehnologije s izložbeni dio karikatura.[13] Muzej se prostire na površini od 30,000 square metres (320,000 sq ft).[6] Sastoji se od knjižnice s oko 10 000 knjiga,[13] nazvana po prof. Afife Batur, voditeljici projekta obnove, dvije kazališne dvorane, jedna sa 300 i druga sa 130 sjedećih mjesta, kafeterija, restoran i društveni prostor.[13][14]

Galerija

  • Plinara - muzej
    Plinara - muzej
  • Koncert na otvorenom unutar kompleksa
    Koncert na otvorenom unutar kompleksa
  • Plinara - muzej
    Plinara - muzej
  • Pogled iz unutrašnjosti muzeja.
    Pogled iz unutrašnjosti muzeja.
  • Knjižnica Afife Batur u muzeju.
    Knjižnica Afife Batur u muzeju.


Reference

Plinara Hasanpaşa na Wikimedijinoj ostavi
  1. ↑ „İletişim” (tr). Müze Gazhane. Pristupljeno 8 October 2022. 
  2. ↑ „Hasanpaşa Gazhanesi'nin Bilinemeyen Geleceği” (tr). Arkitera. 12 June 2013. Arhivirano iz originala na datum 9 July 2021. Pristupljeno 3 October 2022. 
  3. ↑ „Hasanpaşa Gazhanesi kültür sanat merkezi oluyor” (tr). Milliyet. 21 April 2021. Pristupljeno 3 October 2022. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Mazak, Mehmet. „Türkiye'de Modern Aydınlatmanın Başlangıcı – Aydınlatma Tarihimize Genel Bir Bakış (1853–1930)” (tr). EMO. Pristupljeno 5 October 2022. 
  5. ↑ 5,0 5,1 Uygun, Gökçe (24 February 2021). „Kadıköy Kronolojisi (4)” (tr). Gazete Kadıköy. Pristupljeno 5 October 2022. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Atayurt, Ulus (12 May 2021). „Gazhane'den müşterek haneye” (tr). 1+1 Express. Pristupljeno 5 October 2022. 
  7. ↑ „Hasanpaşa Gazhanesi” (tr). Müze Gazhane. Pristupljeno 5 October 2022. 
  8. ↑ „Gazhane: Mahalleyi kirleten fabrikadan iklim müzesine” (tr). Yeşil Gazete. 18 May 2021. Pristupljeno 6 October 2022. 
  9. ↑ „Gazhane'de şenlik var” (tr). Hürriyet. 27 May 2005. Pristupljeno 6 October 2022. 
  10. ↑ „8.Hasanpaşa Gazhane Şenliği” (tr). Kent ve Demiryolu. 8 October 2009. Pristupljeno 6 October 2022. 
  11. ↑ „Hasanpaşa Gazhanesi Projesi: Kentli bilinciyle yaratılan örnek...” (tr). Arkitera. 7 March 2002. Pristupljeno 6 October 2022. 
  12. ↑ 12,0 12,1 „Gazhane 30 sene sonra hayata döndü” (tr). BirGün. 8 July 2021. Pristupljeno 6 October 2022. 
  13. ↑ 13,0 13,1 13,2 Aldoğan, Yazgülü (11 July 2021). „Kadıköy'de yeni bir cazibe merkezi: Müze Gazhane” (tr). Cumhuriyet. Pristupljeno 6 October 2022. 
  14. ↑ „Gazhane sanat ve lezzet durağı oldu” (tr). BirGün. 25 July 2021. Pristupljeno 6 October 2022.