Sedam mora

Povijesnih sedam mora

Srednjovjekovni europski i arapski tekstovi često spominju sedam mora. Pritom se ne misli uvijek na ista mora. „Sedam mora” je bio uvriježen izraz u mnogim drevnim pisanim spomenicima prije nego što su ga preuzeli Grci i Rimljani - na primjer, pojavljuje se u prijevodu jedne od Enheudaninih himna Inani (8. himna), napisanoj oko 2300. prije Krista u Sumeru.[1] Broj sedam je u mnogim kulturama bio magičan broj, zbog čega su se mnoge stvari prikazivale u skupinama od sedam. „Sedam” se dugo koristio i kao neodređen broj, sinonim za „nekoliko”, kao što je slučaj s grčkih „sedam mora”.[2] U grčkoj i zapadnjačkoj kulturi, sedam mora je ukazivalo na različite stvari, ovisno o zemlji i razdoblju. Ipak, obično se tih sedam uzimalo među ovih devet vodenih masa:

  • Arapsko more
  • Crno more
  • Crveno more
  • Egejsko more
  • Indijski ocean
  • Jadransko more
  • Kaspijsko jezero
  • Perzijski zaljev
  • Sredozemno more

Druge skupine mora

Stari Rimljani su imali i druga značenja za septem maria (latinski), koja danas zvuče neobično. Plovna mreža rukavaca u ušću rijeke Po koji su se izlijevali u slane močvare jadranske obale nazivala se „Sedam mora” u tom području. Rimski pisac Plinije Stariji spominjao je te lagune, razdvojene pješčanim sprudovima od otvorenog mora:

"Sve te rječice i jarke nekad su napravili Etrurci, pa se tijek rijeke izlijevao u močvare područja Atrijana koje se nazivaju Sedam mora, sa slavnom lukom etrurskog grada po imenu Atria, po kojem je Jadran dobio ime.

– Historia Naturalis, III 120[3]

Tako danas u Muzeju Septem Maria možemo vidjeti kako se ta civilizacija vode razvijala od prapovijesti do danas. Muzej se nalazi u Adriji u Rovigu, nekadašnjoj Atriji.[4]

John Lightfoot, svećenik i učenjak iz 17. stoljeća, spominje sasvim drukčiji skup mora u svojem Komentaru Novog zavjeta. Poglavlje Sedam mora prema talmudistima i četiri rijeke koje okružuju kopno sadrži „Veliko more” (Sredozemlje), „Tiberijadu” (Galilejsko more), „More Sodome” (Mrtvo more), „Jezero Samocho” i „Sibbichaean”.[5]

Naposljetku, neke suvremene zemljopisne klasifikacije kažu da svijet ima sedam oceana:

Djelomično standardizirana ikonografija četiri kontinenta i četiri rijeke svijeta, koju je zasnovala renesansa, uspostavila je jasne slike u europskoj mašti, ali sedam mora se nije jasno razlikovalo - Neptun je vladao nad svima. Rudyard Kipling je jednu zbirku pjesama nazvao The Seven Seas (1896).[6]

Izvori

  1. ↑ Meador, 2001
  2. ↑ Hopkins, 1923 Arhivirano 2008-02-15 na Wayback Machine-u
  3. ↑ ETRUSCAN ENGINEERING & AGRICULTURAL ACHIEVEMENTS (mysteriousetruscans.com)
  4. ↑ [1]
  5. ↑ The seven Seas according to the Talmudists, and the four Rivers compassing the Land. Arhivirano 2008-05-15 na Wayback Machine-u
  6. ↑ (Kipling 1896) Arhivirano 2007-11-22 na Wayback Machine-u

Natuknice

  • E. Washburn Hopkins, "Origin and Evolution of Religion Arhivirano 2008-02-15 na Wayback Machine-u, 1923.
  • Kipling, Rudyard, 'The Seven Seas, 1896. Arhivirano 2007-11-22 na Wayback Machine-u: e-tekst
  • The New Dictionary of Cultural Literacy, 3rd Edition. Houghton Mifflin, 2002. Arhivirano 2009-03-14 na Wayback Machine-u, samo kaže da je to "popularan izraz za sve svjetske oceane".
  • Betty De Shong Meador, prevoditeljica i urednica, 2001., Inanna, Lady of Largest Heart : Poems of the Sumerian High University of Texas. ISBN 0292752423

Spoljašne veze

  • StraightDope.com Arhivirano 2008-05-13 na Wayback Machine-u: Sedam mora
  • Atlas svijeta: Sedam mora