Trois couleurs: Blanc

Trajanje87 min.Zemlja Francuska
 Poljska
 ŠvicarskaJezikfrancuski
poljski
engleskiKronologija

Prethodi:

Sl(ij)edi:

Tri boje: Plavo

Tri boje: Crveno

Tri boje: Bijelo
Tri boje: Belo na Internet Movie Database

Tri boje: Bijelo (francuski Trois couleurs: Blanc) je humorna art filmska drama iz 1994. u francusko-poljsko-švicarskoj koprodukciji koju je režirao Krzysztof Kieślowski, a napisali sam Kieślowski i Krzysztof Piesiewicz. To je drugi dio njegove 'trilogije o tri boje' koja istražuje francuske revolucionarne ideale u moderno doba: ostali filmovi su Tri boje: Plavo i Tri boje: Crveno. Glavne uloge tumače Zbigniew Zamachowski i Julie Delpy. Bijelo se bavi temom jednakosti, te prati Poljaka Karola Karola kojeg je ostavila supruga u ponižavajućim okolnostima u Parizu, izgubi novac, svoj dom i prijatelje, ali se kao siromah u Varšavi odluči na povratak jednakosti u životu uz pomoć bogaćenja radi osvete.

Tri boje: Bijelo je, za razliku ostala dva filma trilogije, puno komičiniji, te se često navodi kao komedija, a i sa 87 minuta je najkraći film serijala. Dobio hvalospjeve kritičara te je nominiran za nekoliko nagrada.

• Zbigniew Zamachowski - Karol Karol
• Julie Delpy - Dominique Vidal
• Janusz Gajos - Mikołaj
• Jerzy Stuhr - Jurek
• Aleksander Bardini - advokat
• Grzegorz Warchoł - elegantni čovjek
• Cezary Harasimowicz - Inspektor
• Jerzy Trela - gosp. Bronek
• Teresa Budzisz-Krzyżanowska - Madame Jadwiga

Film je nominiran za Zlatni medvjed na Berlinaleu, gdje je Kieslowski dobio Srebrnog medjevda za najboljeg režisera.

Roger Ebert je cjelokupnu trilogiju 2003. uključio u svoj popis 'Velikih filmova':

U trilogiji, Plava je anti-tragedija, Bijela anti-komedija a Crvena anti-romansa. Sva tri filma nas zgrabe sa narativnim zanimanjem. Oni su metafizički kroz primjer, ne kroz teoriju: Kieslowski priča parabolu, ali ne propovijeda lekciju... Zbigniew Zamachowski u Bijelom je napušten od svoje lijepe žene (Delpy) nakon što je prošao kroz velike muke da ju preseli u Pariz. Natrag doma, u Poljskoj, on želi skupiti milijune kako bi mogao biti njoj ravan, i dobiti svoju osvetu."

– Roger Ebert^[1]

Priča zbog prenatrpanosti uglavnom iscrpljuje gledateljevu koncentraciju da bi se pohvatali svi odnosi i zbivanja - Kieslowski je nesumnjivo redatelj mirnog ritma - ali njezina je andegdotalnost u pojedinim trenucima stvarno neobična i poticajna.

– Arsen Oremović^[2]

Filmski leksikon navodi sljedeće o filmu:

Bijelo (Srebrni medvjed u Berlinu) je crna krimi komedija o opsesiji, osveti i iskupljenju, protkana suptilnom ironijom i mnogo privlačnija široj publici. Kao i u Plavom, ljubav na kraju nadvladava mržnju i nerazumijevanje, a likovi dobivaju priliku da započnu nov život, dok osnovnoj temi slojevitih ljudskih osjećaja i odnosa redatelj pridodaje osobno viđenje dezintegracije svoje domovine u postkomunizmu. Ti su motivi izraženi prepoznatljivim prosedeom koji naglašava vizualnu ljepotu svakoga kadra, atmosferu i psihol. analizu karaktera, što omogućava iznimne glum. kreacije. Posebice je karakteristična uporaba prolepsi i analepsi koje ilustriraju lajtmotiv filma – povratak na staro odnosno uskrsnuće prošloga (npr. Karol se u sudnici prisjeća vjenčanja i nevjeste u bijelom), što također pridonosi namjernom poništavanju jasnih vremenskih granica i dojmu cikličnosti događaja.^[3]

• Three Colors: White na sajtu IMDb
• Three Colors: White na AllRovi-u
• Three Colors: White na Rotten Tomatoes-u (en)
• Criterion Collection - esej Colin MacCabe